Misterija
Beograda
Živo
tkivo grada neprekidno se obnavlja, vremenski slojevi se talože i nestaju
ostavljajući tek slabe tragove koje nam kasnije tumače istoričari.
Neke od tih tragova prepoznajemo s lakoćom i oni čine deo
našeg intimnog prtljaga i neophodnu vezu sa ovim prostorima i ovim
gradom. Ali, postoje i tragovi koji nas vode u ćorsokak (mesta,
građevine, zdanja) i koje ne znamo da rastumačimo: ni njihovo
poreklo, ni njihovu namenu. Te misterije, zapretene u prošlost grada,
osenčene krvavim i surovim legendama, takođe, samo na drugačiji
način, čine identitet jednog grada. Mala šetnja kroz najmisterioznija
i najjezivija mesta koja Beograd može da ponudi radoznalima.
Nebojšina
kula 
Ova
kula stvorila je svoju mračnu slavu u periodu vladavine Turaka.
Grad se tada širio obalom, dok je utvrđenje bilo na brdu. Poreklo
kule, izgleda, seže duboko u prošlost, mada je mnogo puta rušena i
obnavljana. Turci su je zvali ’vodena kula’. Ako pogledamo stare gravire,
videćemo da su ispred nje bila izgrađena vešala. Unutar nje
postojale su kuke i čengele o koje su Turci vešali svoje žrtve
za rebra i vilicu, ostavljajući ih tako da u najstrašnijim mukama
izdahnu tek posle desetak dana. Najpoznatija žrtva bio je proslavljeni
grčki revolucionar Riga od Fere, koga su sa osam drugova 1798.
godine, upravo na ovom mestu, pogubili Turci. U Višnjićevoj pesmi
„Početak bune protiv dahija“ pobunjenici baš sa ove kule zahvataju
vodu iz Dunava da bi videli svoju budućnost. U njoj vide, kao
i mnogi pre njih, samo jedno — svoju smrt.
Beogradska
mitropolija
Ako
ste se pitali šta predstavljaju misteriozne ruševine nedaleko od kule
Nebojše, trebalo bi najpre da zamislite veliki i prosperitetni grad
koji se u srednjem veku protezao na ovim prostorima. Među belim
kamenim građevinama posebno se isticala jedna: palata egzarha
svih srpskih zemalja — beogradskog mitropolita. Centar ovog kompleksa,
koji je podrazumevao i manastir, bila je crkva Uspenja Bogorodice,
gde su se čuvale najvažnije srpske svetinje: čudotvorna ikona
Bogorodice, mošti svete Petke i carice Teofilo, i srebrni kovčežić sa
moštima svetog cara Konstantina, prvog hrišćanskog vladara. Kada
su Turci krenuli u osvajanje Beograda, vlastela se sklonila u gornji
grad uzaludno čekajući pomoć ugarskog kralja. Osvojivši
i popalivši čitav grad, Turci su na kraju pretvorili crkvu u Sulejmanovu
džamiju. Svetinje su tada već bile na putu za Carigrad. Danas
se srebrni kovčežić nalazi u moskovskom Kremlju.
Rimski
bunar
Pravo
srce tame Beograda, hranjeno noćnim morama i košmarima mnogih
generacija, centar svih jezivih i sablasnih priča, i pored svih
pokušaja odgonetanja njegovih zagonetki ostaje zlokobno nedokučiv.
Njegovo poreklo i namena nisu jasni. Jedna grupa istoričara tvrdi
da je izgrađen još za vreme Rimljana, druga — da su ga izgradili
Austrijanci prilikom svog boravka na ovim prostorima. Namena je isto
tako čudna: da li je reč o silosu, skladištu, tamnici, gubilištu?
Tokom svoje misteriozne istorije Rimski bunar je sve to u jednom trenutku
i bio. Njegova strašna reputacija kreće od 1494. godine, kada
je Pavle Knjiži, ugarski vojvoda koji je branio Beograd od Turaka,
naredio da se u njega spusti 37 zatvorenika optuženih za izdaju. Poludeli
od gladi, izgleda da su bukvalno pojeli jedan drugog. Lepa Lena Knićanin,
atentator na Miloša Obrenovića, završila je ovde svoj život na
misteriozan način. Pronađena je obešena pored leša vojnika
koji ju je čuvao. Tokom Drugog svetskog rata, pamte stari Beograđani,
Nemci su ovde mesecima tragali za nečim. Pričalo se o tajnim
tunelima, zakopanom blagu Rimljana, grobu Atile Hunskog... Poslednje
ubistvo ovde se desilo 1956. godine, kada je jedan mladić ubio
svoju devojku bacivši je s vrha bunara. Leš je isplivao tek posle desetak
dana, što nas vraća na jednu od osnovnih misterija o bunaru: odakle
sva ta voda?
Kuća
u Dušanovoj 10
Zamislite
da, probivši zid u podrumu sopstvene kuće gde već generacijama
živite, otkrijete ogroman tunel koji vodi neznano kud? Najstarija kuća
Beograda izgrađena je 1727. godine, kada je ovaj deo grada trebalo
da postane nemačka varoš. Odmah po preuzimanju grada od strane
Austrijanaca, na Dorćol su doseljene tačno 333 nemačke
porodice iz oblasti Vorma i Majnca. Izvesni Elijas Flajšman godinu
dana kasnije podiže u ovoj ulici sedam identičnih zdanja, od kojih
je sve istorijske neprilike prestonice preživela samo ova kuća,
koja važi za najstariju. Misterija koja je do danas okružuje prvi put
je zainteresovala grad tokom Drugog svetskog rata, kada su Nemci krenuli
da u njenom podrumu u najvećoj diskreciji nešto užurbano traže
i iskopavaju. Šta su tražili, ili eventualno našli, možda nikada nećemo
saznati, ali stanari zgrade su posle toga otkrili početak tunela
koji je vodio negde dubuko u utrobu grada. Zlokobno preteća tmina
koja je zjapila pred njima danas je do pola ispunjena vodom, hodnici
koji su se nastavljali i granali u nepoznatom pravcu danas su zatrpani
ili polusrušeni.
Tašmajdanske
pećine
Park
ispunjen decom, ljudima koji šetaju pse ili, prosto, običnim šetačima,
svakako ne odgovara našoj ideji o najmisterioznijoj tački naše
prestonice. Tašmajdan je tokom vekova bio centar velikih poduhvata
i važnih istorijskih dešavanja, ali i nerešenih misterija od kojih
mnoge i danas čekaju svoje razrešenje. U davninama je ovde bio
rudnik koji je snabdevao grad kamenom i šalitrom, ovuda su prolazili
vodovodi, građene kripte i riznice, a kasnije Tašmajdan postaje
prvo gradsko groblje. Ulaz koji se nalazi preko puta RTS-a, u Aberdarevoj
ulici, uvodi nas u splet spektakularnih pećina koje nas iz prostorija
bivšeg rudnika vode u odlično očuvano sklonište nemačkog
generala Fon Lera, da bismo na kraju dospeli u treću pećinu,
skoro zatrpanu, koja nas, opet, vodi dalje u unutrašnjost, neznano
kud. Beogradsko podzemlje ispresecano je hodnicima, kanalima, tunelima,
najrazličitijih namena i porekla. Za većinu njih ne znamo
zašto su nastali i samo pretpostavljamo ko su im graditelji. Dok silazite
podzemnim hodnicima u dubine grada, osetićete svu složenost i
opojnost misterija koje samo grad poput Beograda može da ponudi.
|